Niko od političara, ali i organizatora građanskih protesta 2011. godine u Sririji, nije mogao predvidjeti da će se naizgled obična pobuna šačice nezadovoljnih prerasti u najveći globalni konflikt 21. vijeka. Da li je protest u Alepu bio upaljač koji je zapalio Siriju ili je taj fitilj davno prije upaljen pokušaćemo naći u analizi koju donosi portal express.hr. Veal Ibrahim napravio je u februaru 2013. kobnu grešku zato što mu je uopšte palo na pamet da bi u istočnom dijelu Alepa, kojim apsolutno dominiraju sve gori od gorih islamista, mogao protestom tražiti demokratiju. "Pokušavajući kroz vrata istjerati jednog lošeg čovjeka, otvaraš vrata drugom", složio je tada slogan. Vozača kamiona koji se afirmisao tokom prvih protuvladinih protesta, nekoliko mjeseci poslije džihadisti su uhvatili, utamničilii, stali mučiti i nakon toga mu se izgubio svaki trag, objavio je njegovu priču Vašington Post. Mnogi veterani prvih građanskih prostesta u Siriji iz 2011. danas smatraju da su počinili dvije krupne pogreške; prvu što su naivno smatrali da mogu tolerisati islamiste kako bi srušili predsjednika Bašara al-Asada, ne shvatajući da će se ovi ubrzo izroditi u izrazito moćnije džihadiste, te da su pogriješili i s time što su uopšte krenuli u oružanu borbu, odnosno da su trebali ostati građanska opozicija stranci Baat. To su inače učinile mnoge sirijske političke stranke koje danas imaju poslanike u sirijskom parlamentu u Damasku. Otkako je u Siriji nastupilo primirje, na ulicama nekih sirijskih gradova ponovo su se pojavile grupe u međuvremenu skoro sasvim potisnute opozicije koje iznova traže demokratske promjene. Događa im se, međutim, to da se istog trenutka nađu na udaru grupa poput al-Nusre, ogranka al-Kaide u Siriji. To se prošle sedmice dogodilo u provinciji Idlib na sjeverozapadu zemlje gdje su džihadisti al-Nusre prvo ugušili proteste, da bi onda i Slobodna sirijska vojska, prema nekim izvještajima, morala bježati iz gradova poput Maarata al-Numana jer sama riječ "demokratija" džihadistima zvuči poput psovke. Slično se dogodilo i prije mjesec dana u gradu Daelu na jugu zemlje. Tamošnji pobunjenici sklopili su sporazum s vladom i Sirijskom vojskom o pomirenju i vraćanju pod krilo političkog Damaska, šta je u Siriji sve češći slučaj, posebno otkako je na snazi primirje. Na ulice su izašli stanovnici sa zastavama sirijske vlade, ali su ih već nakon samo nekoliko sati stali otimati pripadnici al-Nusre koji su upali u grad. O ID-u u centralnom dijelu zemlje da se ne govori. Što se članka u Vašington Postu tiče, u kojem se objašnjava što je krenulo po krivu u Arapskom proljeću u Siriji, Beri Abdulatif, koji je bio među prvima koji su organizovali proteste u al-Babu kod Alepa, kaže da je ondašnja aktivistička građanska opozicija danas okupacijom ISIL-a, te da ih iz vazduha udaraju ruski bombarderi zato što se među njima nalaze militanti al-Nusre, organizacije koja je, uz još neke, izvan sporazuma o primirju jer ju se vodi kao terorističku grupu. "Uopšte je čudo da je ostao još bilo ko od umjerenih pobunjenika", rekao je. Ispočetka su protesti bili mirni, sa zastavama i plakatima, brojčani su rasli, ali onda su počeli dolaziti islamisti koje je Asadova vlada 2011. pustila iz zatvora u okviru programa amnestije. Istodobno su neki umjereniji disidenti ostajali u zatvorima u kojima su, kaže, torture bile jezive. Islamisti su se počeli pojavljivati na protestima s crnim zastavama. "Rekli smo im da organiziraju vlastite proteste ako žele mahati crnim zastavama, što su oni i učinili. No, ljudi su i dalje većinom bili uz nas", rekao je Abdulatif. Međutim, uz to su na protestima počele padati prve žrtve, protestanti su uzvratili vlastitim oružjem. Zemlje poput Turske, Saudijske Arabije, Katara i drugih zaljevskih monarhija stale su slati oružje islamistima i stvar se otela kontroli. Mnogi od intervjuisanih danas se žale na to što ih Zapad, suočen s džihadističkom prijetnjom al-Nusre, ISIL-a i Harakat Ahrar al-Šama, više ne uzima za ozbiljno, nego smatra Asada jedinim dovoljno snažnim i pouzdanim na koga se može oslonoti u borbi protiv islamista. Američki ambasador u Siriji iz tog vremena Robert Ford jedan je od onih koji smatra da su protestanti, koji su poslije krenuli u oružanu borbu, napravili grešku time što su predugo u vlastimi redovima tolerisali islamiste. "Svoju grešku sa ISIL-om nisu shvatili sve do 2014., a s al-Nusrom se koordiniraju sve do danas", rekao je. Jedna od Fordovih teza je čak i ta da je sirijski režim 2011. namjerno pustio na slobodu neke od zarobljenih islamista kako bi se ovi umiješali među građanske protestante i tako ih kompromitovali. Kontra od toga stoje događaji poput onog iz Dere na jugu zemlje sa samog početka rata kada su odlično naoružani islamistički militanti iskrsnuli praktično iz ničega i u jednoj zasjedi pobili gomilu sirijskih vojnika. Očito je bilo da su organizovano uvezeni u zemlju. No, ako Ford i ima pravo, činjenica je da su danas sirijski sekularni, prodemokratski pobunjenici izrazito malobrojni i da je njihov vojni potencijal zanemariv. Istodobno, sve češće neka naselja pod pobunjenicima pristupaju vladinom programu pomirenja i praktično izlaze iz kišobrana pobune
Nema komentara:
Objavi komentar